Evo svratih svima čestitati Božić i poželjeti vam ugodne blagdane i ooodličan doček nove godine!
Nek vam je u 2010. sretno i veselo, s puno puno lijepih trenutaka, uz ostvarenje svih vaših želja i uz puno ljubavi, zdravlja i dobrih ocjenica ;)
Htjela sam nam svima bijeli Božić, ali neće ići zato ćemo uz ovu krašnu pjesmicu malo odlutatiiii…..
Uživajte u praznicima :) :*
Na Fakultetu političkih znanosti se 7.12.2009. održala zanimljiva rasprava koju je organizirala grupa studenata „Poligraf“ čiji su gosti bili novinari Denis Latin (HRT), Zrinka Vrabec-Mojzeš (Radio 101) i Hrvoje Appelt. Iznimno mi je drago da se na našem fakultetu održavaju ovako zanimljiva predavanja, sa ljudima koji nam mogu pokazati trenutnu sliku novinarstva u Hrvatskoj „iznutra“. Rasprava je trajala puna dva sata, a mogli smo saznati mnogo informacija iz „prve ruke“ koje smo možda iz medija shvatili drugačije. Par dana prije ove rasprave, kad smo još svi oduševljeno pričali kako dolazi ova „trojka“ jedan budući politolog prokomentirao je negativno i Latina i Vrabec-Mojzeš, da upotrijebim bolji izraz - „popljuvao“ je ove novinare i njihov rad kroz sve ove godine, a da ne govorim koji sam seksistički komentar na račun gospođe čula. Ne obazirući se, otišla sam na raspravu i iskreno uživala (kako bi gospođa Milka Babović rekla).
Krenuli smo kroz prošlost, od 1990. do danas. Usporedili su kako je bilo raditi nekad i danas. Vrabec – Mojzeš kaže kako je 90-ih bilo lakše progovarati zbog borbe za demokraciju, a javnost je bila na čistu tko govori zbog istine, a tko zbog novca. Malo me je to začudilo jer zna se da je za vrijeme Tuđmana vladala cenzura svih tekstova koji su bili protiv njegove politike. 2000. godine na vlast dolazi koalicija i vlada relativna sloboda, tj. nema direktne kontrole, razvilo se korporativno novinarstvo, a neki su promjenili strane odnosno prodali se pa samim time ne čudi što se novinarima danas ne vjeruje. Nezavisni mediji su umrli. Denis Latin govori o tome kako je HTV-u pala gledanost. Kaže kako je za to zaslužna Hloverka Novak Srzić i Vanja Sutlić jer je pod njihovom politikom kažnjavanja zavladao strah, emisije su sve više slabile i ljudi više nisu vjerovali HTV-u te je pala gledanost. Latin govori i o tome kako Dnevniku Nove TV gledanost raste, a Dnevniku HTV-a pada je je postao negledljiv i nerelevantan. Vrabec-Mojzeš se nadovezala kako Hloverka Novak Srzić nije jedini problem jer ipak ona treba svakoj stranci na vlasti. „Jaki“ se miče s pozicija na HRT-u jer vladajućima smetaju,a odličan primjer je Latin.
Zatim se poveo razgovor o istraživačkom novinarstvu. Nekada je ono imalo podršku na HRT-u , ali dolaskom nove uprave oduzeto je vrijeme, novac, sloboda pa se počelo lagano gasiti. Appelt govori kako se uvelo novo radno vrijeme od 9 do 19 sati, a samim time sve se počelo svoditi na puko pisanje vijesti. Istaživačko novinarstvo je najskuplji sport, ne samo u Hrvatskoj već i u svijetu. Počelo se zloupotrebljavati, stvari se drže u ladicama i izvlače se u pogodnom trenutku. Zna se da je nemoguće temu izvući iz rukava upravo zato jer se na njoj mora raditi duže i provjeriti sve informacije prije plasiranja u javnost.
Gosti su se također dotakli politike i političara. Latin govori o tome kako je Sanader bio novinar i iz vlastitog iskustva zna kako stvari funkcioniraju. Tražio je da EPH bude PR Vladi, a zauzvrat je otvorio neke tvrtke. Većina tekstova vezanih za njega više liče na PR nego na objektivno istraživačko novinarstvo, a na HTV-u ima mnogo ljudi koji mu podilaze. Vrabec- Mojzeš osvrnula se na to kako Styria također radi za Sanadera, a u Jutarnjem listu Sanader je čak mijenjao naslovnice. Smatra kako Jadranka Kosor neće nastaviti s takvim načinom jer afere će morati srezati zbog borbe protiv korupcije i EU. Tuđman ju je postavio da bude „ukras stranci“, a na vlast je došla kao „služavka“, ali povukla je neke dobre poteze i dokazala da se nema čega sramiti, a najveći neprijatelji su joj oni u vlastitoj stranci. Appelt kaže kako je jedna od najomiljenijih ljudi u Hrvatskoj i da se nada da će imati snage razotkriti sve afere do kraja pa možda jednog dana Hrvatska postane demokratska. Latin se je složio, tvrdi kako je Sanader spleo „korupcijsku hobotnicu“, a Jadranka Kosor razotkriva što je sve radio od 2003., a to ju čini jednom od boljih premjerki.
Saznali smo i nešto više o Radiju 101. Nekada su bili nezavisni medij i nisu štedili nikoga, ali u danas je nastupila nova uređivačka politika i naravno postoji diktat sponzora. Vrabec-Mojzeš kaže kako jedini od 137 radija nastoje raditi ozbiljan politički program, ali za to im je teško naći sponzora pa ne znaju kako će dalje.
Zatim Latin govori nešto više o svom radu na HRT-u. Već je 16 godina na HRT-u, prije 10 godina je već odlazio, zbog Hloverke Novak Srzić. Smatra da se je tada moglo negdje otići, ali danas više nije takva situacija. Nakon upita zašto ne bi otišao na komercijalnu televiziju objašnjava nam da smatra da su one kratkog daha pa se odlučio ipak držati HRT-a. Ne smeta mu toliko što ne radi jer sada sa strane gleda kako se neke afere otpliću i pokazuje se kako je bio u pravu što mu predstavlja zadovoljstvo i pokazatelje da je dobro radio. Smatra da je Hloverka Novak Srzić glavna i odgovorna za ukidanje Latinice, a moguće ju je ponovo pokrenuti tek uspostavljanjem nove uprave. Nekoliko puta nas je nasmijao svojim direktnim izjavama, ali bio je odmjeren usprkos tome što je očito da je ogorčen, a i znamo iz medija da je sigurno tako. Zapravo se ogorčenost može očitati na licima svih troje što i ne čudi kad čujemo te priče i sve ono što prolaze kroz niz godina. Umjesto da idemo prema boljem, prema neovisnijem i slobodnijem novinarstvu, prema pogodnom mjestu za život i rad novinara mi padamo na ljestvici slobode medija. Kakva nas budućnost čeka nitko od njih nam ne može reći, a ono što mogu je boriti se za sebe i buduće generacije. Upravo zato pozvali su nas na prosvjed HRT-a da bi se svi zajedno borili protiv neizdrživog stanja u medijima. Na nama je da naučimo na njihovom primjeru i borimo se za bolje sutra.
Znaaam znam, možda sam vam malo dosadna s ovim dugim postovima, ali obećajem da ću se opet prešaltat na zabavnije :)
„Jutarnji list je propali list, a ti si propali novinar“ samo je jedna od „pohvala“ na račun sada već iznimno popularnog mladog, ali iskusnog novinara Hrvoja Appelta koji je 11.11.2009. održao predavanje na njemu nesuđenom fakultetu - Fakultetu političkih znanosti. Predavanje je započelo vrlo neformalno i Appelt nas je zamolio da sudjelujemo kako bi saznali ono što nas zanima. Nakon njegovih prvih riječi već su počela pitanja, a Appelt je ulazio u mnoge teme te zanimljivosti s kojima nismo bili upoznati.
Kroz razgovor dalo se je zaključiti da je Appelt cijeli život živio u Zagrebu stoga se želio uključiti aktivnije u život grada i vidjeti kako institucije rade, kako se upravlja gradom te kako funkcioniraju određene tvrtke. Već tada je uvidio da sve vrvi od manipulacija. Kao vrlo mlad zaposlio se u Jutarnjem listu i kao većina početnika radio je u gradskoj rubrici, pisao izvještaje s tržnice, izvještavao o rođenju djece i sličnim stvarima koje ga naravno nisu zanimale, ali strpljen-spašen. Godinu do dvije proveo je na dosadnim konferencijama, ali nakon jedne od njih, o urbanističkim planovima, radi svoju prvu istraživačku temu.
Imao je tu „čast“ da otkrije prljave detalje o pijanstvu Milana Bandića, korupciji na Prometnom fakultetu, imovinskim karticama, korupciji u HŽ-u i mnogim drugim aferama kojima Hrvatska obiluje.
U zadnje vrijeme Appeltovo ime spominjalo se u kontekstu slobode medija. Naime, nakon što je pisao o najvećoj antikorupcijskoj aferi dobio je neosnovani otkaz u Jutarnjem listu te se odlučuje istupiti u javnost i podići glas za slobodne medije. U povodu toga organizirao je koncert koji je bio, kako kaže, medijski bojkotiran jer su ga privatne televizije ignorirale, ali unatoč tome i manjku publike na koncertu on smatra da je bio uspješan i ne gubi nadu u bolje sutra. Iz Appeltove priče da se zaključiti kako je vrlo optimističan po pitanju budućeg zaposlenja i kaže da „bira najbolju opciju“, a ne krije da bi želio imati istraživačku emisiju na HTV-u jednog dana. HTV je jedina televizija koja ga je podržala u borbi za slobodu medija, pozvali su ga u jednu emisiju na razgovor i napravili prilog o koncertu te na taj način pokazali da ipak ima onih kojima je stalo da se sloboda u medijima održi. Smatra da nikome, osim HTV-a, Novog lista i nekih radio postaja, nije u interesu da se o tome govori jer oglašivači smanjuju prihode, a vlasnici medijskih kuća pregovaraju sa strankama. Pritisci sa svih strana utječu na slobodu novinara. Naljepše mu je bilo prvih 5 godina Jutarnjeg lista kada su to bile male novine i kada je vladala neovisnost u dotičnim novinama.
Nakon svega toga zapitate se koja mu je motivacija da i dalje istražuje i piše o nepravilnostima u državi? Tvrdi kako nikako ne želi biti rob i stoga mu je cilj prokazivati one koji to žele napraviti od društva. Trenirajući hokej naučio je da treba puno ulagati u sebe da bi ti se to dobrim vratilo. Također, savladao je „fair play“. Oni koji ga žele potkupiti ili na bilo koji način preobratiti kod njega jednostavno ne prolaze dobro.
A koja je onda motivacija nama mladima nakon što nam je toliko loših stvari ispričao? Kaže da je trenutna situacija loša i da je bitno imati zaleđe ili ćemo se namučiti, ali također slaže se s tim da je naša struka najljepši posao na svijetu. Teško je u to povjerovati nakon što je i sam rekao da novinari imaju najlošije ugovore i zakinuta prava. Novinare dijeli na one koji se drže svojih načela i one kojima do toga nije stalo. Možemo se samo nadati da ćemo mi kao bududuća generacija novinara biti primjer ovih prvih. Smatram da nam Appelt može poslužiti kao primjer jer je usprkos svim pritiscima i dalje ostao pri svojem pa i onda kada su ga njegova načela koštala otkaza. Dobila sam dojam da je on primjer čovjeka koji u novinarstvu vidi nešto više od samih pisanja članaka i zarađivanja. Kao da mu je to više od posla. To me je odmah asociralo na prošlogodišnje gradivo o „političarima po pozivu“, samo bi ovdje zamijenila jednu riječ. Mogli bi reći da se radi o „novinaru po pozivu“. Iako Appelt zrači bahatošću i nema „dlake na jeziku“, nisam nikako mogla dokučiti da li mi se to sviđa ili ne. Smatram da je odlično kad čovjek ima stav i kada ga jasno i iskreno iznosi, ali možda ga je baš taj temperament puno puta koštao jer ne mora značiti da je on svaki put bio u pravu. Iako, više mi se sviđa takav tip novinara za razliku od „držača mikrofona“ (kako bi profesor Katančević rekao) i pasivnih prijenosnika informacija. Istraživačko novinarstvo je ipak više od toga i stoga smatram da nam je Appelt dobar primjer ako želimo krenuti tim vodama. Drago mi je što nam je približio vlastito iskustvo tako da se ne bi svi mi zanosili da smo stvoreni za istraživačko novinarstvo. Samim time što nam je pokazao koliko to teškoća nosi mislim da smo mogli shvatiti želimo li se upuštati u tu pustolovinu. Bilo bi utopijski misliti da je lako prokazivati kriminalce i da ti ne treba nimalo hrabrosti za takvo nešto.
Zanimljivost koju bi istaknula na kraju ovog osvrta je zašto je Hrvoje Appelt, jedan od poznatijih hrvatskih istraživačkih novinara nesuđeni student novinarstva kao što sam na početku napomenula. Appelt je bio asistent Inoslava Beškera na našem fakultetu, na katedri za istraživačko novinarstvo. Jedan od zadataka koji je zadao studentima bio je da istraže imovinske kartice saborskih zastupnika. Nakon dolaska studenata u Sabor rečeno im je da nemaju tamo što raditi, a Vladimir Šeks nazvao je dekanicu Smiljanu Leinert Novosel i rekao za „incident“. Appelta je to opet koštalo i to upisa fakulteta jer je dekanica odbila potvrditi njegov upis. On optimistično kaže kako bi mogao probati ponovo sada kada je drugi dekan na čelu fakulteta. Mislim da se ne bi žalili da nam Appelt postane kolega s kojim ćemo dijeliti klupu, a možda i baciti pogled na njegove odgovore na ispitu iz istraživačkog novinarstva!